Veleposlanica Vesna Cvjetković na Razgovoru u Centru

BEČ – Bio je to osebujni razgovor s jednom osebujnom ličnošću. Jer se ne mogu mnoge zemlje ponositi diplomatom toga formata. Ne radi se samo o tome da imamo ovdje pred sobom damu – dvostrukog doktora, nego gospoJu, jednu dubrovačku „vladiku“ od duha (Adelige des Geistes*). Na kratka, ali zahtjevna pitanja uslijedili su odgovarajući odgovori, jer ako nekoga pitaš da ti priča o više godina svoje (sadržajne) mladosti, onda se to ne može ukratko apsolvirati, pa i odgovori duže traju, poput monologa…
Počevši od oca vaterpolista (Wasserballspieler) i trenera toga sporta, koji je kao takav dobio angažman u Patrasu u Grčkoj, a onda i u samoj Ateni. Pa kako ju je odveo tamo sobom kao malu taferlklaslericu i ondje upisao u grčku osnovnu školu – prema onom: „idi (skoči) u vodu, pa se uči plivati“ (slobodno prema A. Bebelu). Zatim kako je išla u grčku klasičnu gimnaziju, te kako je doživjela i državni udar pukovničke hunte koja je uvela patrijarhalnu diktaturu i vratila društvo svoje zemlje natrag u neka davno-prošla vremena, tako da djevojke nisu smjele izlaziti sàme na ulicu (!) tj. bez pratnje roditelja i sl., pa kako su u tom smislu dobile i školske uniforme…

RUC_Vesna-Cvjetkovic_Uebergabe_web

Odlasci na ferije u Dubrovnik bili su za nju povratak u slobodu i u veliki svijet. Bez ikakve samohvale govorila je o svojim odlikaškim školskim uspjesima i državno-ministarskim nagradama – u toj stranoj zemlji (što-no-reć’: vunderkind). Pa o putu u plavo prema Bečkom sveučilištu – jer si je sama morala zarađivati za (studentski) život i sàm studij. Nadalje kako je u Beču ubrzo dobila mogućnost predavati novogrčki i hrvatski (koji se doduše nije tako zvao, ali ga je ona ipak predavala) na Narodnoj visokoj školi.

RUC_Vesna-Cvjetkovic_web

Uslijedila je priča o njenom studiju na Slavistici i na Teatrologiji, a najbolje su bile pasaže o njenim kolegama na tim studijima – hrvatskima i drugima. Konfrontirala je brojnu gradišćansko-hrvatsku publiku s činjenicom da su tadašnji kolege iz njihove manjinske grupe, prema Hrvaćanima bili pomalo hladno raspoloženi, našto je voditelj intervjua (P. Tyran) dao tumačenje tadašnjih odnosa. Ipak: je HAK (danas: CENTAR) „bio utočište brojnim hrvatskim studentima u tadašnje teško vrijeme“. A najljepše je bilo na hrvatskim balovima, pogotovo onda kada su nastupali Dubrovački trubaduri. Drugog puta o kazalištu, o jeziku i drugim stvarima. —————————– *) Vladika (ženskog roda) u dubrovačkom povijesnom idiomu označuje plemkinju. Homonim te riječi (muškog roda) jest – pravoslavni (i grkokatolički) biskup. (Josip Seršić)

Saznaj prvi!