Ova dva teksta o predavanju emer. prof. R. Katičića objavljena su u gradišćanskim “Hrvatskim novinama” u broju od 8.XI.2013. odnosno od 22.XI. 2013. Prenosimo ih s dopuštenjem urednika, Vama za informaciju i pomalo za “učenje” hrvatskog jezika na gradišćanski način.

Hrvati i Austrija kroz stoljeća (1)

KaticicBEČ — Prof. (emeritus) Radoslav Katičić održao je u Diplomatskoj akademiji, sebi svojstveno, predavanje o Hrvati i Austriji kroz stoljeća. Pa počnimo od onoga prvoga stoljeća karolinške Hrvatske, negdje s kraja 8. i početka 9. stoljeća tj. oko ljeta 800., a to je doba pokršćavanja Hrvatov i njihovoga priključenja Zapadu; bilo je to na rubu franačko-bajuvarske »Is­točne Zemlje«, a u to područje je spadala i Istočna marka tr krajina zvana Ostarrichi. Na ta način su, makar i u posred­nom zajedničtvu bili i Hrvati s »Austrijom«. Predavač nas je posebno upozorio na oca starohrvatske arhologije fra Luja Ma­runa ki je 1880-ih ljet otkrio starohrvatske grobe u Biškupiji kod Knina (i drugdje) i u nji grobna pri-darja (Beigabe) u vidu franačkoga oružja i bojne opreme. Sadašnjom arheološkom analizom (ka još nije došla niti do sveučilišnih udžbenikov!) Marunovih nalazov vidimo mi njih u potpuno novom svitlu:
U diblji sloji i u starijem dijelu groblja, pokopani su ljudi ki još ni­su bili kršćeni. Kasniji hrvatsko-karolinški grobi ukazuju svojimi arheološkimi nalazi na to da se ovde radi o frana­čki savezniki ki su od Fra­n­kov dostali njihovo specifično oružje (npr. karolin­ški meči i konjanička op­re­ma), budući da takovoga oružja i opreme nije bilo na slobodnom tržišću, pa su ga hrvatski vojno-plemenski poglavari mogli dostati isključivo na poklon od Frankov — svojih saveznikov, po svemu sudeći u franačkom pohodu protiv Avarov. U to vrime pada i pokršćavanje Hrvatov i to iz misij­skog centra Akvilejskoga Patrijarhata. Ovde bih nadodao još nešto na ono ča smo čuli o tomu na predavanju, a to je poda­tak da je sjeverozapadni dio današnje hrvatske pokršćen iz solnogradske biškupije, ča još jače veže dvi zemlje — Austriju i Hrvatsku. (Josip Seršić)

katicic i zlousic

Hrvati i Austrija kroz stoljeća (2)

BEČ — Svaki put kad je pro­fesor Katičić predavao ili u ku­loarima razgovarao o ovoj te­mi, uvijek je naglašavao činjenicu da su Istrani iz Pazinske knežije (tako se navodi na hrvatskom jeziku u Istarskom ra­zvodu [Grenzscheidungsurkunde]) ods. grofovije (Graf­schaft Mitterburg) bili oni Hrvati ki su „oduvijek bili pod A­ustrijom“. Oni su najprije bili pod Franačkom državom, a pod samom Austrijom sve do 1918. budući da je (austrijska!) povijest toga dijela Istre čitao­cem Hrvatskih Novin vjerojatno nepoznata, donosimo nje kratku kronologiju:
XII. st. Î Meinhard od Schwa­r­zenburga, gospodar Istre — po­stavlja temelje Knežije, a njegovi nasljedniki postaju grofi Gorički (von Gӧrz).
1366. Î Albert IV. (Gorički) počinje se predstavljati kao pazinski grof (1365. kao istarski grof).
1374. Î po njegovoj smrti, Pazinska knežija se ustrojava kao privatni posjed Habsburgovcev. Istarska knežija (Grafschaft) Isterreich bio je politi­čki pojam ki obuhvaća cijelu austrijsku Istru: širje pazinsko područje, istočni dio poluotoka sjeverno od Plominskoga zagorja, dio Ćićarije, širje pod­ručje Trsta (Triest).

katicic_publika1508.-23. Î Boj Cambraiske lige u Istri.
1532. Î kupuje Knežiju obite­lji Moscon. No ova opet pripadne Habsburgom.
1600. Î bankarska obitelj Fugger dobiva hipoteku (Pfand) nad Knežijom.
1615.-18. Î Uskočki boj u Is­tri. Hrvatske seobe u Knežiju.
1797. Î padom Mletačke Republike dobiva Austrija cijelu Istru i tada je Pazinska knežija prestala postojati.
Katičić je govorio o tom da je Austrija u Hrvati na Vojnoj granici vidila glavni rezervoar svoje vojske za brojne boje u zapadnoj Europi, iako je ta Krajina izvorno tribala braniti Habsburšku Monarhiju samo od Osmanlijov. Zatim kako je ona nastala iz ugovorene obaveze Ferdinanda I. da brani Hrvatsku. Nadalje, kako su financiranje obrane Vojne Granice preuzele nutarnjoaustrij­ske zemlje Kranjska, Štajerska i Koruška, ali su one simo sla­le i svoje časnike tr kako se je njom upravljalo Dvorskim Voj­nim Savjetom iz Beča i Graca.

Ambivalencija — to je bio glavni pojam ovoga predava­nja, a tim se je označila priroda hrvatskih odnosev prema Austriji, budući da je način vla­danja bečkih centralnih vlasti uvijek bio takov, da nije ispu­njavao hrvatska očekivanja. Po­sebno je istaknuto austrijsko nepriznavanje Hrvata u Dalma­ciji kim se je željilo prepričiti ujedinjenje te kraljevine s Hrvatskom i Slavonijom. Isto se je ponovilo i u Bosni (i Hercegovini) po okupaciji (1878.), kade pored svega onoga ča je učinjeno u korist Hrvatov u BiH, oni niti ovde nisu bili pri­znati, nego se je govorilo sa­mo o „katoličani“, pa se tako npr. ni u velikoj knjigi o BiH iz serije »Kronprinzenwerk« Hrvati ne spominju ni na jednom mjestu.
(Josip Seršić)

Saznaj prvi!