Skip to content

Nosila sam stigmu izbjegličkog djeteta

„Imamo 60 milijuni izbiglic širom svita, nikada ih u povijesti nije bilo već“, rekla je dr. Melita H. Šunjić. glasn­o­govornica Visokoga kome­sa­rijata Ujedinjenih narodov za izbiglice (UNHCR) u srije­du, 11. maja u Hrvatskom centru u Beču u sklopu »Ra­­z­govora u Centru«, ki je pe­ljao glavni urednik HRVATSKIH NOVIN P. Tyran. Ova priznata novinarka rodom iz Rijeke, publicistkinja i apsolventica Instituta za publi­cistiku Bečkoga sveučilišća ka od 1993. ljeta djela u Be­ču, dala je u sklopu ra­z­go­vo­ra svoj osvrt na trenuta­čnu izbigličku krizu i predstavi­la neke UNHCR-ove aktivnosti i projekte.

BEČ — „U rješavanju nasta­le izbigličke krize nima jedno­stavnih rješenj, jer to nije čisti izbiglički nego mišovit po­kret, obzirom da se njim nije dobro rukovodilo i dopustilo se je da se razvije cijela kriminalistička industrija“, istaknula je dr. Šunjić dodavši kako je krijumčarenje izbiglic postao naj­unosniji posao, „biznis bez rizika“, ča potvrdjuju i podatki s terena.

S druge strane kako je rekla triba poštovati Ženevsku konvenciju i omogućiti „pravilnu azilantsku proceduru“ svakom podnositelju zahtjeva za azil, tr po provjeri one ki su ekono­m­ske izbiglice i ne ispunjavaju propisane uvjete brzo vratiti odakle su došli.

Pri ovom »Razgovoru u Ce­n­tru«, u kom Petar Tyran u posebnoj programskoj ljestvici Hrvatskoga centra svaki misec predstavlja jednu istaknutu lič­­nost, poznatu osobu iz javnoga života Austrije ali i iz susjednih zemalj, po mogućnosti i s direktnom vezom hrvatskomu (manjinskomu) pitanju gost pri ovoj priredbi dr. Meli­ta Šunjić napomenula je kako „je važno pružati pomoć ljudem na licu mjesta, u zemlja porijekla izbiglica, kako bi o­s­tali doma i ne bi kretali u Europu, ku im krijumčari/šleperi i zainteresirani za profit opisu­ju kao mjesto bogatstva, dobro­došlice, raskošnih stanov i života. Kritizirala je države članice EU-a ke ne želju solidarno podiliti izbiglički teret, ka­ko su ljudi iz nekih od njih i sa­mi bili izbiglice. „Kao dvoljetna sam 1957. ljeta s majkom, ka je bila polu Austrijanka, do­šla u Austriju kao izbiglica. Ta­ta, ki je kao bivši partizan imao problemov s ta­dašnjom vlasti u Jugoslaviji, naknadno je ilegalno prešao granicu i priklju­čio nam se je i do mojega 10. ljeta živili smo u izbigličkom prihvatilišću u Gornjoj Austri­ji“, povidala je dr. M. Šunjić.

Potom kad su od UNHCR-a ki je gradio izbigličke stane do­stali stan u Beču, konačno su, kako je istakla dostali i kućnu adresu. „Na to sam bila strašno ponosna i stopr tada mi je bi­lo jasno da sam i ja nosila stig­mu izbigličkoga diteta, optere­ćenoga da nima adrese i da ni­kamo ne pripada“, dodala je glasnogovornica UNHCR-a, me­djunarodne organizacije ka je obilježila ne samo ditinstvo ne­go i jur već od 20 ljet obi­lježa­va nje život i djelovanje. Ono ča ju posebno brine je ne­ćutlji­vost nekih europskih zemalj za izbigličke probleme i patnje pa, kako je istakla, ras­prava o izbiglica „skrećeno u desno“. Go­š­ća razgovora odg­o­varala je i na brojna pitanja iz publike i sudjelovala u živoj di­skusiji.

Na kraju razgovora pr­ed­sta­vljena je i knjiga dr. Melite H. Šunjić »Remix im Kochtopf«, o improvizacijami u kuhanju, n­amijenjena studentom, samcem, „teškim djelačem“ i ka­otom u domaćinstvu, ku je po­svetila svojemu sinu.

Dr. Šunjić na razgovoru za­hvalio je Filip Zloušić predsje­d­nik bečke po­družnice Hkd-a Napredak, ki u suradnji s Hr­vat­skim centrom priredjuje ov »RuC«.

(Snježana Herek)

članak preuzet iz “Hrvatske novine“, 19.5.2016.

Read more from Naslovnica