Izuzetno zanimljiv koncert Tatjane Šehić i Javora Bračića


U suradnji Hrvatskog kulturnog društva Napredak, Austrijsko-Američkog i Austrijsko-Hrvatskog društva, te pod časnim pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču, u petak, 23.1. 2015. u 19:30, održan je koncert dvoje hrvatskih umjetnika, mag. Javora Bračića i MA Tatjane Šehić. Hrvatski pijanist Mag. Javor Bračić došao je za ovu prigodu sa svog gostovanja u Zagrebu, gdje je održao nekoliko koncerata u dvorani Vatroslav Lisinski.


Nakon pozdravne riječi gospodina Vica Hubera i gospođe ministrice Dr. Zdenke Weber, Tatjana Šehić i Javor Bračić pokazali su brojnoj bečkoj publici izbor plesnih i glazbenih dijaloga. Njihovi su dijalozi započeli u New Yorku na studijama, gdje je Tatjana studirala suvremeni ples u školi Marthe Graham i istraživala o plesu kao mediju za interkulturalnu komunikaciju, a Javor je bio na magistarskom studiju na Mannes College of Music. U svojim susretima Bračić i Šehić su tematizirali svoje domovinske spone i njihove utjecaje na kulturni identitet, iz čega se razvila ova produkcija o pitanjima kulturnog identiteta i njihova utjecaja na umjetničku autentičnost.

Šehić je za svoj plesni solo izabrala tekst o migraciji, progonstvu, samoći i sjećanjima francuske pjesnikinje i slikarice Marie Laurencin, koji se nastavio fragmentima iz kompozicije „Simple Gifts“ Arona Coplanda i Sonate br. 8 S. Prokofjeva.

zitternd-in-bewegung_pearls

Svoj glazbeni izbor Tatjana je komentirala: „Tematski i povijesno, uspostavljene su emocionalne veze s uspomenama iz djetinjstva, Drmešom, putovanjima i potragama, suočavanjima s novim, gubitcima i ponovnom pronalaženju identiteta.
Coplandova kompozicija «Simple Gifts», glavna je tema u baletu Marthe Graham «Appalachian Spring», koji me je inspirirao za istraživanje o mom osobnom plesnom idenitetu, o migraciji i integraciji različitih kulturnih vrijednosti u umjetničkom izrazu.

Prokofjevljeva, Sonata br. 8 evocira nastanak, nestanak, životne sukobe i izazove, rat i mir sa sobom i svijetom“.
Bračić je svoj glazbeni odabir komentirao uz osvrt na osobna iskustva migracije i tog iskustvenog utjecaja na njegov umjetnički identitet: “Izabrao sam Chopinov Nokturno u C molu op.27 br.1, jer vjerujem da to djelo prikazuje Chopinov osjećaj nostalgije, očaja i pomirenja sa sudbinom. Onda sam birao Adagio iz Schubertove Sonate u c-molu, D 958, jer se u tom stavku strani tonaliteti čine kao primamljivi izazovi koji navode protagoniste na opasne peripetije, iako ga na kraju sigurno dovedu kući, u početni tonalitet.“


Plesni i glazbeni dijalog umjetnici su započeli Plesnom studijom Borisa Papandopula, koja ne poštuju pravila klasične kompozicije, a završava u potpuno stranom tonalitetu i dominantna je, što ostavlja osjećaj upita i nejasnoće, a što je i poruka ovog istraživanja o vezi umjetničkog i kulturnog identiteta, koji se, kako je Tatjana Šehić naglasila, “poput virtuozne igre kroz prostore gube, i ponovno nalaze.”

Bachov Ciacconi koje je (u Brahmsovoj obradi za klavir) promijenio instrument, ili medij kroz koji djeluje, kao što su umjetnici promijenili zemlju u kojoj djeluju, nadahnuo je Tatjanu i Javora da nakon razgovora s publikom koju je vodio prof. Filip Zloušić, predsjednik HKD Napredak, završe koncert “igrom biserne krunice”, koju je Tatjana odmatala sa ruke poput priče, koja je davno počela i i nastavlja se negdje, u novim prostorima, u novom obliku, dok su „vrijednosti koje nosimo u srcu poput kamenitih vrata, čiji portali postojano drže otvorene kapije, kao dlanovi ruku u plesnom pokretu.“

Spojnice sa liturgijskim, kršćanskim, duhovnim nadahnućima iz Bachovih kompozicija evociraju djetinjstvo, koje kao drhtavi timbré u svakom plesnom pokretu ponovno oživi.
Poruka ove večeri je da umjetnost i kreativni rad kultiviraju sve ljudske potencijale i povezuju univerzalne vrijednosti, te da kulturni identitet umjetnika ima korijene na krilima vremena i stvaralačkih prostora, ali da u sebi uvijek nosi krunicu djetinjstva.
 ICD