Skip to content

Archive for December, 2013

Frohe Weihnachten – Čestit Vam Božić


Liebe Mitglieder, Förderer und Freunde!

Frohe Weihnachten,
und die Weihnachtsfrieden
in der Seele und
auf dem ganzen Welt
durch das ganzes neues Jahr 2014

wünscht Ihnen das Team
des Kroatischen Kulturvereins
NAPREDAK Austria

Copyright: HKD Napredak, Mojca Korosec

Copyright: HKD Napredak, Mojca Korosec

*******************************************

Dragi članovi, prijatelji i podupiratelji!

Čestit Vam Božić,
a njegov mir u duši i na cijelom svijetu
kroz cijelu novu 2014. godinu
želi Vam predsjedništvo

HKD NAPREDAK Austrija iz Beča

U Hrvatskom centru predstavljena knjiga „Hrvatski Beč“ autora dr. Josipa Seršića

Tekst je preuzet sa kroativ.at.

U Beču je 5. prosinca u Hrvatskom centru predstavljena knjiga „Hrvatski Beč“ autora dr. Josipa Seršića.

O knjizi je govorio sam autor, a u ulozi sugovornika i moderatora je bio gosp. Patar Tyran. Sve prisutne je uvodnim govorom pozdravio predsjednik HKD Napredak prof. Filip Zloušić, a ispred izdavačke kuće „Carl Gerold´s Sohn Verlagsbuchhandlung KG“ prigodni govor je održao Michael Ellenbogen.

Knjiga je nastala kao plod dugogodišnjeg rada dr. Josipa Seršića koji je neumorno sakupljao, obrađivao i sistematizirao podatke da bi danas imali to što imamo – knjigu koja posve obuhvaća povijest hrvatskog naroda na prostorima grada Beča. Knjigu koja je svojevrsni vremeplov kroz stoljeća prisutnosti hrvatskog naroda u Beču i koja savršeno oslikava dugu i raznoliku povijest Hrvata u austrijskoj metropoli. Odgovarajući na pitanja gospodina Patar Tyrana, dr. Josip Seršić je objasnio kako je zapravo sve počelo. Crticama iz svog djetinjstva, prebirući po sjećanjima, saznali smo kako je dr. Seršić sa otoka Krka došao preko Njemačke u Beč. Pričajući o sjećanjima iz djetinjstva, o srednjoškolskim danima u pulskoj Gimnaziji, o poslu u Njemačkoj i o svom dolasku u Beč, nije bilo teško uočiti veliko životno iskustvo dr. Seršića koje je zasigurno pridonijelo pisanju knjige.

Hrvatski Beč

Sama knjiga (“Hrvatski Beč“ / “Kroatisches Wien“) je dvojezično napisana, a autor u njoj spominje i označava sve one osobe i mjesta koje su na bilo kakav način ostavili trag u povijesti dunavske metropole. Na samom kraju prisutne je ispred izdavačke kuće „Carl Gerold´s Sohn Verlagsbuchhandlung KG“ pozdravio i gospodin Michael Ellengbogen. Svi sugovornici predstavljana su se složili u jednome, a to je ono o čemu je i dr. Josip Seršić i govorio, Hrvati u Beču imaju dugu tradiciju i povijest, a mnogi od njih su svojim djelovanjem obilježili dio povijesti grada Beča, a brojni spomenici i građevine su vrlo upečatljivi simboli koji tome i svjedoče. Autor se na kraju još jednom iskreno zahvalio svima, a uručeni su mu i prigodni darovi. Knjigu u svakom slučaju vrijedi pročitati i imati, jer trebamo biti i svjesni i ponosni na sve one Hrvate koji su svoj trag ostavili u povijesti ovog grada, a autoru knjige možemo samo zahvaliti još jednom na sjajnoj knjizi koja je u suštini predstavlja i puno više od same knjige.

Koncert mladih hrvatskih glazbenika u Kursalonu

Tekst preuzet sa kroativ.at

U nedjelju 1. prosinca 2013. u Schubert Saal Kursalon održao se koncert mladih hrvatskih glazbenika u organizaciji Matice hrvatske Beč, Kursalona Wien, Austrijsko-hrvatskog društva i Napretka Beč.

Nastupili su sopranistica Tamara Ivaniš, bas-bariton David Oštrek i tenor Antonio Korade uz glasovirsku pratnju Željke Caparin. Naši mladi pjevači koji se trenutno još uvijek školuju na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču potencijal su koji će umjetnički svijet svakako prepoznati. Večeras su nam izveli arije i pjesme, od klasike do 20. st. Za bis su Tamara i David izveli duet iz Mozartove opere Don Giovanni „Là ci darem la mano“. Hrvatsku pjesmu „Narodi nam se“ posjetitelji su pjevali zajedno s pjevačima. Ako sudimo po reakcijama i ovacijama publike koja je večeras bila internacionalna, ovi će mladi glazbenici sigurno uspjeti naći svoj put. Uvjereni smo, Matica će im na tom putu uvijek pokušati pomoći i dati im priliku da pokažu svoje znanje i talente.

Koncertu mladih hrvatskih glazbenika u Kursalonu nazočili su brojni uvaženi gosti, među kojima i dr. Zdenka Weber, ministar savjetnik u Hrvatskom veleposlanstvu u Beču. Program je vodila Marija Livajušić.

Adventsko druženje i sv. Nikola

Maiselstraße 1, adventski ukrašena dvorana župe Rudolfsheim u 15. Bečkom kotaru bilo je mjesto gdje je sv. Nikola ove godine (7. prosinca) obradovao mnogo djece, te i odraslih članova i prijatelja Glavne podružnice „HKD Napredak Austrija“ u Beču. Adventsko raspoloženje osjetilo se živo kod svih posjetitelja. Za dobru zabavu pobrinuli su se djeca Napretkovog tamburškoga sastava AKroBiH sa recitacijama i adventskim pjesmama. U tome su im pomogli i odrasli tamburaši.

SvNikola_1

Kao i svake godine znatiželjno su iščekivali dolazak miloga gosta koji je došao u pratnji anđela. Krampuzu je bio zabranjen pristup ovom skupu dobre djece i odraslih. Jedna od najmlađih gostiju, Klara otpjevala je sv. Nikoli „Gloria in Excelsis Deo“. Nakon podjele poklona sv. Nikola ispraćen je prikladnom recitacijom.

SvNikola_2

Potom je nastupio drugi dio adventskog druženja u kojemu smo htjeli čuti kako se u pojedinim krajevima prije pola stoljeće i više naš narod u vrijeme Došašća pripremao za božićno slavlje i kako se provodio sam blagdan Božića. Ovaj puta svoje su iskustvo i sjećanje s gostima u punoj dvorani iskreno podijelili gospodin Pal Lekaj, zlatar, rodom iz Prizrena, koji je svoje zrelo doba proveo u Zagrebu i gospođa Kate Videka iz Makarske. Njezino je sjećanje imalo možda nešto više kolorirano onako kako to samo naše stare bake znaju i umiju.

SvNikola_4

Svoj prilog i aktivno sudjelovanje dali su djeca i odrasli iz Albanske katoličke misije u Beču predvođeni g. Antonom Markuom i suradnicima. To bi mogao biti dobar početak nove, lijepe suradnje s ovom malom zajednicom.
U trećem dijelu večeri zabavu su ponudili seniori Tamburaške grupe AKroBiH.
Kao zaklučak moglo bi se reći: toliko raznolikosti u jednoj običnoj večeri a istovremeno uvijek ista, prepoznatljiva poruka mira i vrednovanja obitelji.

SvNikola_5

Razgovor u centru: Promocija »Iseljeničkog duhopisa« Tuge Tarle

Tekst iz Hrvatskih novina od 22.XI.2013. o Razgovoru u Centru.

Tuge TarleBEČ — U prostorija Hrvat­skoga centra održao se 6. studenog već tradicionalni »Razgovor u Centru«, gdje je dr.sc. Zdenka Weber, kulturna sav­jetnica u Veleposlanstvu Republike Hrvatke u Beču razgo­varala s gošćom Tugom Tar­le, diplomatkinjom s dugogodiš­njim iskustvom. Dvorana Ce­n­tra bila je dupkom ispunjena svim zainteresiranima za te­mu o hrvatskom iseljeništvu da­nas. Povod Razgovoru je bio predstavljanje knjige gospođe Tar­le »Hrvatski iseljenički duhopis«, nastale kao rezultat dva i pol desetljeća diplomatskog, publicističkog i istraživačkog rada gospođe Tarle.
Petar Tyran je obje gospo­đe najavio kao „pojam hrvatske diplomacije“, s obzirom na nji­hov impresivan životopis. Dr. Weber je knjigu »Hrvatski ise­ljenički duhopis« opisala kao re­centnu literaturu o hrvatskom iseljeništvu, koja je usto jako emotivna i čita se u jednom dahu. »Duhopis« prati sudbine hrvatskih iseljenika, ali ponaj­prije se bavi onim što hrvatski iseljenik nosi u svom hrvat­skom srcu. Iako su hrvatski iseljenici odani građani svojim novim domovinama, u kojima su tako­đer ostavili trag, no­sta­lgija je njihov stalni pratilac ili kako je to gospođa Tarle opisala „ne­ma sretnog iseljenika“.

Autorica »Duhopisa« je pod­sjetila na pomoć koju je hrvat­sko iseljeništvo nesebično pru­žalo tijekom Domovinskog ra­ta, i naglasila je da se ta po­moć mora nastaviti i tijekom ovih mirnodopskih godina. Apelira­la je na hrvatske iseljenike da pruže ruku pomoći u procesu prilagodbe Hrvatske kao no­ve članice Europske Unije. Tuga Tarle autorica je ideje o Muze­ju iseljeništva u Hrvatskoj, kao mostu suradnje između pro­š­l­o­sti i budućnosti, ali i simbolu zahvale Hrvatske njenim rase­ljenim građanima. Promociju knjige gospođa Tarle je iskoristila da pozove sve uzvanike Hrvatskog centra da pomog­nu u osnivanju Muzeja, kako svo­jim glasom tako i svojim sje­ća­njima i uspomenama na mati­čnu domovinu. Muzej iseljeni­štva bio bi živi spomenik sje­ć­a­nja hrvatskog iseljeništva na njihovu matičnu domovinu, ali i mjesto koje bi svjedočilo nji­hovom neumitnom doprinosu novim domovinama, ili kako je to gospođa Tarle rekla „… bez sjećanja nema budućno­sti“. Razgovor u Centru i tema hrvatskog iseljeništva potaknuo je živu diskusiju među uz­vani­cima o tome što znači biti Hr­vat u iseljeništvu danas i kako njegovati taj identitet, no to pitanje je ostalo bez jedno­zn­a­č­nog odgovora.

Biografija
Tuga Tarle je diplomatkinja i promotor hrvatske kulture u svijetu (Čile, Španjolska, Au­s­tralija, Slovačka) i društveno angažirana publicistkinja; inicirala je i vodila Zakladu za skrb o djeci žrtvama rata — Dora 1991.-1996. — pokretač i prva predsjednica Hrvatske humanitarne mreže. Sredinom devedesetih članica uredništva časopisa Matica Hrvatske ma­tice iseljenika i suradnica više izdanja Hrvatskog iseljeničkog zbora. Osnovala je Hrvat­sko-španjolsko društvo prijatelj­stva u Madridu te Diplomatski klub zamjenika veleposlanika u Bratislavi. Vodila i odnedavno ponovno vodi političku tribinu Kic-a Kuda ideš Hrvatska?
Objavila zbirku kratkih pripovijetki »Ariadnina nīt« i »Plesne kritike«, te je osmislila i priredila knjigu »Hrvatska —Australija/Novi Zeland, povijes­ne i kulturne veze«; autorica zapaženih eseja iz područja eti­ke, identiteta i migracije kao i pripovijetki, poezije i neobjav­ljenih romana. Surađivala je u mnogobrojnim tiskanim i elektroničkim medijima.
(jelena duvnjak)

Ova dva teksta o predavanju emer. prof. R. Katičića objavljena su u gradišćanskim “Hrvatskim novinama” u broju od 8.XI.2013. odnosno od 22.XI. 2013. Prenosimo ih s dopuštenjem urednika, Vama za informaciju i pomalo za “učenje” hrvatskog jezika na gradišćanski način.

Hrvati i Austrija kroz stoljeća (1)

KaticicBEČ — Prof. (emeritus) Radoslav Katičić održao je u Diplomatskoj akademiji, sebi svojstveno, predavanje o Hrvati i Austriji kroz stoljeća. Pa počnimo od onoga prvoga stoljeća karolinške Hrvatske, negdje s kraja 8. i početka 9. stoljeća tj. oko ljeta 800., a to je doba pokršćavanja Hrvatov i njihovoga priključenja Zapadu; bilo je to na rubu franačko-bajuvarske »Is­točne Zemlje«, a u to područje je spadala i Istočna marka tr krajina zvana Ostarrichi. Na ta način su, makar i u posred­nom zajedničtvu bili i Hrvati s »Austrijom«. Predavač nas je posebno upozorio na oca starohrvatske arhologije fra Luja Ma­runa ki je 1880-ih ljet otkrio starohrvatske grobe u Biškupiji kod Knina (i drugdje) i u nji grobna pri-darja (Beigabe) u vidu franačkoga oružja i bojne opreme. Sadašnjom arheološkom analizom (ka još nije došla niti do sveučilišnih udžbenikov!) Marunovih nalazov vidimo mi njih u potpuno novom svitlu:
U diblji sloji i u starijem dijelu groblja, pokopani su ljudi ki još ni­su bili kršćeni. Kasniji hrvatsko-karolinški grobi ukazuju svojimi arheološkimi nalazi na to da se ovde radi o frana­čki savezniki ki su od Fra­n­kov dostali njihovo specifično oružje (npr. karolin­ški meči i konjanička op­re­ma), budući da takovoga oružja i opreme nije bilo na slobodnom tržišću, pa su ga hrvatski vojno-plemenski poglavari mogli dostati isključivo na poklon od Frankov — svojih saveznikov, po svemu sudeći u franačkom pohodu protiv Avarov. U to vrime pada i pokršćavanje Hrvatov i to iz misij­skog centra Akvilejskoga Patrijarhata. Ovde bih nadodao još nešto na ono ča smo čuli o tomu na predavanju, a to je poda­tak da je sjeverozapadni dio današnje hrvatske pokršćen iz solnogradske biškupije, ča još jače veže dvi zemlje — Austriju i Hrvatsku. (Josip Seršić)

katicic i zlousic

Hrvati i Austrija kroz stoljeća (2)

BEČ — Svaki put kad je pro­fesor Katičić predavao ili u ku­loarima razgovarao o ovoj te­mi, uvijek je naglašavao činjenicu da su Istrani iz Pazinske knežije (tako se navodi na hrvatskom jeziku u Istarskom ra­zvodu [Grenzscheidungsurkunde]) ods. grofovije (Graf­schaft Mitterburg) bili oni Hrvati ki su „oduvijek bili pod A­ustrijom“. Oni su najprije bili pod Franačkom državom, a pod samom Austrijom sve do 1918. budući da je (austrijska!) povijest toga dijela Istre čitao­cem Hrvatskih Novin vjerojatno nepoznata, donosimo nje kratku kronologiju:
XII. st. Î Meinhard od Schwa­r­zenburga, gospodar Istre — po­stavlja temelje Knežije, a njegovi nasljedniki postaju grofi Gorički (von Gӧrz).
1366. Î Albert IV. (Gorički) počinje se predstavljati kao pazinski grof (1365. kao istarski grof).
1374. Î po njegovoj smrti, Pazinska knežija se ustrojava kao privatni posjed Habsburgovcev. Istarska knežija (Grafschaft) Isterreich bio je politi­čki pojam ki obuhvaća cijelu austrijsku Istru: širje pazinsko područje, istočni dio poluotoka sjeverno od Plominskoga zagorja, dio Ćićarije, širje pod­ručje Trsta (Triest).

katicic_publika1508.-23. Î Boj Cambraiske lige u Istri.
1532. Î kupuje Knežiju obite­lji Moscon. No ova opet pripadne Habsburgom.
1600. Î bankarska obitelj Fugger dobiva hipoteku (Pfand) nad Knežijom.
1615.-18. Î Uskočki boj u Is­tri. Hrvatske seobe u Knežiju.
1797. Î padom Mletačke Republike dobiva Austrija cijelu Istru i tada je Pazinska knežija prestala postojati.
Katičić je govorio o tom da je Austrija u Hrvati na Vojnoj granici vidila glavni rezervoar svoje vojske za brojne boje u zapadnoj Europi, iako je ta Krajina izvorno tribala braniti Habsburšku Monarhiju samo od Osmanlijov. Zatim kako je ona nastala iz ugovorene obaveze Ferdinanda I. da brani Hrvatsku. Nadalje, kako su financiranje obrane Vojne Granice preuzele nutarnjoaustrij­ske zemlje Kranjska, Štajerska i Koruška, ali su one simo sla­le i svoje časnike tr kako se je njom upravljalo Dvorskim Voj­nim Savjetom iz Beča i Graca.

Ambivalencija — to je bio glavni pojam ovoga predava­nja, a tim se je označila priroda hrvatskih odnosev prema Austriji, budući da je način vla­danja bečkih centralnih vlasti uvijek bio takov, da nije ispu­njavao hrvatska očekivanja. Po­sebno je istaknuto austrijsko nepriznavanje Hrvata u Dalma­ciji kim se je željilo prepričiti ujedinjenje te kraljevine s Hrvatskom i Slavonijom. Isto se je ponovilo i u Bosni (i Hercegovini) po okupaciji (1878.), kade pored svega onoga ča je učinjeno u korist Hrvatov u BiH, oni niti ovde nisu bili pri­znati, nego se je govorilo sa­mo o „katoličani“, pa se tako npr. ni u velikoj knjigi o BiH iz serije »Kronprinzenwerk« Hrvati ne spominju ni na jednom mjestu.
(Josip Seršić)

Priredabe i događaj i u prosincu

Poštovani članovi, prijatelji, podupiratelji!

Predbožićno vrijeme puno je priredaba, događaja, susreta.
HKD Napredak u Beču također, što sam što u suradnji s drugim društvima rado obavještava Vas osobno i sve koji žive u Beču ili u blizini o sljedećim priredbama i pozivam na dolazak i druženje.

* U srijedu 4. prosinca/decembra, u redovitoj suradnji sa Hrvatskim Centrom, pozivamo Vas na „Razgovor u Centru“ na kojemu će gost biti Josip Seršić, liječnik i povjesničar, istraživač povijesti Hrvata u Beču, autor knjige „Kroatisches Wien – Hrvatski Beč“.

* U subotu 7. prosinca/decembra u 18h, pozivamo posebno mlade na naše tradicionalno „Adventsko druženje“ na kojemu će nas posjetiti sv. Nikola i donijeti poklončiće dobroj djeci!
Dočekat će ga naši mladi tamburaši i gitaristi recitacijama, pjesmama i svirkom.
U drugom dijelu programa dvojica časnih starina pričat će nam
o predbožićnim običajima svoga kraja i uspomenama na Božić svoga djetinjstva!
Druženje uz mezu i piće začinit će naši „AKroBiH“-tamburaši!
Mjesto održavanja: župna dvorana župe Rudolfsheim (Meiselstrasse 1) kod U3 Johnstrasse, izlaz Wasserwelt!

Više o svemu u priloženim pozivnicama – letcima!

Veselimo se Vašemu dolasku i srdačno pozdravljamo

HKD NAPREDAK Austrija

Razgovor u Centru – Josip Seršić

Razgovori u Centru su 5. prosinca ugostili aktivnog suradnika Hrvatskih Novina i uvijek budnog komentatora dr. Josipa Seršića. Povod Razgovoru je predstavljanje knjige dr. Seršića „Hrvatski Beč“, dok nas je kroz razgovor vodio moderator gospodin Petar Tyran.

Vjerne čitatelje i pratioce rada dr. Seršića pozdravio je predsjednik HKD Napredak prof. Filip Zloušić,koji je istaknuo važnost ovog vrijednog publicističko povijesnog djela. Knjiga „Hrvatski Beč“ nastala je kroz dugogodišnji rad dr. Josipa Seršića koji je godinama prikupljao građu o povijesti hrvatskog naroda na prostorima grada Beča. Dr. Seršić je u Beč došao kao liječnik, ali njegova strast prema povijesti nije mu dala mira.
Tako se bavio dosta i temama austro-kroatike, tj. austrijsko – hrvatskim vezama uz intenzivnu autodidaktiku iz povijesnih znanosti. Tako 1996. dr. Seršić počinje pisati u Hrvatskim Novinama seriju članaka o Karantanskim Hrvatima (Koruška, Štajerska, itd.).
Silvana Meixner od bečkog ORF-a na osnovi toga predlaže upravo dr. Seršića (koji je naziva svojom muzom) kao autora za prilog Kroatien in Wien u knjizi „WIR“ Muzeja grada Beča – izašlog povodom izložbe o doseljavanju u Beč. Taj prilog u knjizi „WIR“ se u prijevodu objavljuje u nastavcima u Hrvatskim Novinama pa gradišćansko-hrvatska te općenito hrvatska javnost po prvi puta doznaje nešto o Hrvatskom Selu (Krowotendӧrfel) na Spittelbergu u Beču.

Krajem 90-ih godina dr. Seršić otkriva podatak u Ziakovoj knjizi ӦSTERREICH PANORAMA – da je Hrvatsko Selo na Spittelbergu nastalo već 1609. godine – što postaje terminus a quo za proslavu „400 godina Hrvata u Beču“. Deset godina kasnije, 2006. godine, dr. Seršić kreće u projekt knjige o Hrvatima u Beču. Par godina kasnije Hrvatski Centar organizira Simpozij „400 ljet Hrvati u Beču“ , te u isto vrijeme dr. Seršić kao izlagač dobija ponudu za suradnju s nakladnikom Carl Gerold’s Sohn, koji traži autore za knjigu o Hrvatima u Beču. Knjiga izlazi ovo ljeto, no tu ne staje rad dr. Seršića. Tako je najavio :“U međuvremenu sam sakupio i obradio još mnogo materijala.

Ono što će se možda izdati u budućnosti imat će potpuno drugačije koncepte, a o sadržajima da se i ne govori, pogotovo kad se radi o ilustracijama i sl.“ Nadamo se skorim izdavačkim pothvatima dr. Seršića, u kojim ćemo zasigurno otkriti još mnoge tajne Hrvata u Beču, za kojima ovaj samouki povjesničar neumorno traga.